top of page
Writer's pictureMaštoplet

Suzana Kostelac Marić: Dve pesme




PČELE

Iznad sela rujan ruji U košnici nešto zuji Radišne su pčele male Pripremat se za zimu stale.

Rade one od proljeća Traže gdje još ima cvijeća Pelud fini da sakupe Hranu sebi da nakupe.

Može biti duga zima Pa nek hrane dosta ima. A i čovjek milo gleda Bit će i za njega meda.

Med je fina poslastica Za medvjediće slatkog lica Samo ako pčele daju Ako ih ne ispikaju.

Dobro znade svaki malac Opak je taj pčelin žalac Oprezno sada kruže Prije nego šapu pruže.

Sve pčelice vrijedno rade Da nas svojim medom slade Da imamo zdrave hrane Od bolesti nas one brane.

Zato, primite na znanje Pesticida što manje Njega pčelice ne vole Otrovan je, pa obole! MAGLA

Nad ravnicom magla, kao bijela žena Prekrila je i rijeku koprena njena Spušta se plaho, vuče bijele skute Pa prekriva njima livade i pute'. Skrila je i Sunce u haljinu svoju Obojala dan u sivu boju Klizi kroz krošnje k'o vodena para Nad selom novu zavjesu stvara. Sunce se muči, pika ju zrakama (jer magla nije baš neka dama) Ona po blatu dalje ide Noge joj se nigdje ne vide. Kao da leti, kao da klizi Kao da je zaspala u našoj nizi Zalegla ona, za ništa ne haje Dok Sunce polako snaga izdaje. Dan je pri kraju i noć se sprema A magla i dalje nad ravnicom drijema. Mjeseca nema i zvijezde je skrila Odleti, maglo, naporna si bila!



44 views

コメント


bottom of page