MI SANJAMO U BOJI
Mi
imamo krila
i uvijek
spremni smo na let,
mala nam je planeta,
mali nam je svijet.
Ako hoćeš
kreni s' nama,
svjetlosna
budimo zraka,
i saznajmo što se skriva,
gore iznad oblaka.
Mi
sanjamo u boji,
budni
naši su snovi,
iza trepavica
sve se može,
iza trepavica
sve postoji.
Tu
nema granice,
ne trebaju putovnice,
samo spusti trepavice,
samo spusti trepavice…
OPROST ZA VUKA
Vjerujem čuli ste priču,
o Crvenkapici,
Lovcu,
Baki
i
Vuku.
Pa mislim ...
kakva je to mama,
po šumi Baki,
Crvenkapica
da ide sama ...
U cijeloj priči,
govori struka,
promašena je,
uloga Vuka.
Lovac uz Baku
da se stvori...
o Baki...
štošta nam govori...
Pa i to:
„ Nožem raspori vuka “...!?
Što su htjeli
postići s' tim,
vukomrsci,
Brača Grim!?
Oči,
uši,
i
vučji zubi... !?
Golema su u priči rupa,
u kojoj Crvenkapica,
ispade glupa.
Ne bih dalje,
vjeruj te mi,
sve dalje je
još veća bruka,
zato i tražim
posthumni,
oprost za Vuka.
MI MORNARI
Na sva mora su nas slali,
a u pjesmu jedva stali,
prisegu smo moru dali,
a jedva nas ukrcali…
Zalogaji naši slani!?
Mora sinjega drugari…
Bez mora nam prazni dani…
Mi mornari!
Mi mornari!
Nije nama od mora muka,
Već od tamo nekog Kuka…
Da o djeci se ne radi,
ne bi svaku poslušali,
mačeve bi isukali,
iza riječi svojih stali,
po turu bi takvom dali…
Mi mornari!
Mi mornari!
Mi mornari!
Mi mornari!
S ribama se igramo…
Mi mornari!
Mi mornari!
S galebima pričamo…
Mi mornari!
Mi mornari!
Valovi nam sviraju…
Mi mornari!
Mi mornari!
Sirene nam pjevaju…
KRALJEVNA U KAPI ROSE
U kraljevini,
Bukova Lista,
živjela prelijepa kraljica,
Rose Kapljica.
Zaljubi se u
Zračak Sunca,
na Bukovoj Kori,
vidjela ih
Jar Ptica,
od staroga je kralja isprosi,
Potok Gorski...
Zamolio Zračak Sunce,
da mu bude od pomoći,
po kraljevnu došli svati,
u spregama razigrali ati,
no nitko ne vidje,
gdje, što, i kako bi,
Kraljevnu Suncem
Nebo skri.
IVAN I IVO
Ivan i Ivo,
brata su dva.
Otac im se zove:
Ivica.
A sestrica:
Ivkica.
Mati je:
Ilica.
Ako je još živa,
Baki je ime:
Iva.
Dida im je i dan danas živ,
Nećete mi vjerovati -
Zove se:
Iv.
FALKIJEVA USPAVANKA
Na Sokolovome grebenu
u tamo nekom vremenu
Falkiju Sokoliću
Zgubidan-ptiću
nije se dalo spat
taj se po cio Božji dan
htio samo igrat.
Kad se pokri
zvjezdanim nebom dan
stvor živući sav
pod svodom nebeskim
lijegao na počinak
ni Falkiju se više
gledalo kroz prste nije
nije dalo vrdat
vrijeme je bilo za spat.
Tad Falki,
kao noć svaku,
zamoli:
- Pričaj mi pričaj mati,
pričaj mi uspavanku!
Zorno slušajući
trepuškama trepljući
oca i majku
Falkiju
sve teži i teži očni kapci
prikradao se na oči san...
Jedva izusti - zijevnu pospan:
- Ne zaboravi mati,
ne zaboravi oče,
i sutra se igra cio dan
vaš ptić Zgubi-dan
brže će mi noć proć'
molim
poljubac za laku noć.
SLIKAR SNIJEG
Razdraganome licu,
pjegave jedne djevojčice,
dogodio se poljubac
P r V e P a h u LJ i c E.
P a h u lj e,
p a h u lj e,
i dalje,
padaju na dol,
selo…
Padaju na brijeg.
Gdje god se okreneš,
vidiš samo snijeg.
S n I j E g,
s N i J e G,
snijeg,
sve i jedan je dol,
sve i jedan je brijeg,
sve i jedno je selo,
n E v I d lj I v I m K i S t O m,
obojio u bijelo.
__________
*Moja prva objavljena pjesma u II razredu Osnovne škole, kako sam u školu pošao godinu ranije, 1969. u Veseloj svesci.
ZIMA I PRVOCVIJETI
Sijede kose ima Zima,
sjedeći je osijedila...
Blijedo lice ima Zima,
išibano vjetrovima...
Bijele zube ima Zima,
škripat' voli ona s' njima...
Duge nokte ima Zima,
šumu cijelu pod noktima...
Bose noge ima Zima,
izuvena Proljećima...
Prvocvijete ima Zima,
k'o goniče za leđima...
Prvocvijeti gladni mogu,
( tako zbore )
Zimu cijelu, pojest' s'
NETKO JE NACRTAO DVA SRCA NA ZIDU ŠKOLE
Netko je nacrtao dva srca,
Na zidu škole,
Ispod je napisao,
Da I... i I…. se vole.
Osim mene nitko ne zna,
A htjeli bi znati svi,
Koja je to I…a,
Jer u razredu ih ima tri...
Neću im priznati...
Jedno srce moje je,
Drugo srce njeno je,
Samo moje srce zna,
Koja je prava I…a.
Jedno srce moje je,
Drugo srce njeno je,
Samo njeno srce zna,
Da to sam napisao ja.
II
Netko je nacrtao dva srca,
Na zidu škole,
Ispod je napisao,
Da I… i I…. se vole.
Sad' u mome razredu,
Traje neka čudna istraga,
Motre svaku I…u,
Bilježe, traže, sumnjaju...
Neću im priznati...
Jedno srce moje je,
Drugo srce njeno je.
Samo moje srce zna,
Koja je prava I...a.
Jedno srce moje je,
Drugo srce njeno je.
Samo njeno srce zna,
Da to sam napisao ja.
Comments